Ti me pratiš pogledom
poput moje sjene
kad uvečer subotom
prolaziš kraj mene

Kroz glazbu i glasove
kroz dim cigareta
ti me pratiš pogledom
s druge strane svijeta

Ti me diraš očima
drhtim zanesena
dok mi ruku pogledom
spuštaš niz ramena

Ti me ljubiš pogledom
od tisuću riječi
dijeli nas par koraka
hoćeš li ih prijeći

Tvoje oči lutaju
po meni bez srama
od tvoga se pogleda
zapalila tama

Ne slušam što govore
ljudi poput tebe
u tvojim sam očima
prepoznala sebe

Al' mi nisi prišao
ne znaš mi ni ime
s tobom sam ostala
u tišini sama

Od tvoga se pogleda
zapalila tama

Gledam u kišu podignuta lica
a ona mi pjeva svoj stari refrain
ove kapi kiše, moje prijateljice
izgleda da znaju odgovor na sve

Ništa se ne mijenja, isto ostaje
samo tvoja ljubav tiho nestaje
zato ću polako pustit ovaj dan
umorna i sama ulazim u san...

Kada sklopim oči
tada život mi je lijep
ulazim u svoj svijet
i polako nestajem...

Važno mi je da ću
tamo ja učinit' sve
ono lijepo što
u zbilji mi nedostaje

Kada sklopim oči
tada sve zaboravim
pomislim na tebe
i u snove utonem

Važno mi je da ćeš
tamo voljet' samo ti
k'o što nekad ja sam
znala tebe voljeti

Majčino srce
skriva sve tajne u grudima
Sve lijepo i ružno
što sam kroz život ja nosila
ljubavi prve sve
suze zbog bivših prolivene
odlaske nebu
sve bolne rastanke

K'o majčina ljubav
ne, nema baš ničeg na svijetu tom
samo tu mi je dom, tu mi je dom

Jer majčina ljubav sve
u zlato pretvori toplinom svom
i živjet ću znam dok sam sa njom

Majčina duša
zagrli nježno, najnježnije
i bijesnoj i tužnoj
podari dane sretnije
oluje i nemire
smiri blizinom, dodirom
i čini me vrijednom
mlaðom ,snažnijom

K'o majčina ljubav
ne, nema baš ničeg na svijetu tom
samo tu mi je dom, tu mi je dom

Jer majčina ljubav sve
u zlato pretvori toplinom svom
i živjet ću znam dok sam sa njom

Znam da te to ne zanima
ja sam te voljela jedini
srca čista, iskrena
za tebe dragi bila sam
tek redni broj bez imena

sa nekom drugom sad si ti
ne znaš da negdje postoji
žena što ime ti doziva
i natrag sebi te poziva

znam da te to ne zanima
al čekala sam te danima
da i ne govorim noćima
sa suzama u očima

ma da ti priznam iskreno
sve je u meni umrlo
I ovo srce u meni
Za tvoj je dodir živilo
 sa nekom drugom sad si ti
ne znaš da negdje postoji
žena što ime ti doziva
i natrag sebi te poziva.

a nije mi lako priznati
nisam te prestala voljeti
ništa mi nisi obećao
pa što bi me se i sjećao

Došla san ti reći
Da ne čuju judi
Šta mi je na duši
A ti me osudi

Otvorit ću tebi
Ovo srce svoje
Dok mi teku suze
Tu prid noge tvoje

Gospe od žalosti
Kako da prebolim
To šta drugu ljubi
Čovik koga volim

Gospe od žalosti
Bolje da me nije
Smiluj se na mene
Odriši mi grije
Došla san ti reći
Šta ne moren drugom
Nesritna me ljubav
Ispunila tugom

Da se opet rodin
Kad bi put svoj znala

Lažem sebi da te ne volim
Lažem dušo, želim da te osjetim
Evo drhtim tijelom cijelim
Al ne mogu i ne želim
Njoj da te prepustim

Lažem sebi da te ne volim
Šutim, ne znam kako da progovorim
Ruže cvatu ruže venu
Ni pod koju neću cijenu
Njoj da te prepustim

A kada dođe, dođe studeni
Moje tijelo nemir zarobi
Pa te pitam s kim ću leći
Da ga volim kom ću reći, ja
Njoj te ne pustim

Još smo ove zime bili
kao dvije pahulje
kao dvije plahe ptice
jedna uvijek kraj druge

Još se sjećam
kad smo rekli
da smo jedno drugom sve
a sad moje ruke mole
da kraj mene nema te

Sada svemu je kraj
noćas ćemo šutnjom reći sve
i novi će dan
započet' sa jutrom bez mene

Sada svemu je kraj
pogledom u oči lomiš me
i uzalud je znaj
da sve u meni
davno slomljeno je

K'o da hodamo po ledu
koji puca ispod nas
Nekad ostala bih s tobom
a sad za se tražim spas

I ne žalim ni trena
što se rastajemo mi
kad je ovo samo blijeda
sjena naše ljubavi

Tišina je u mojoj duši,
svijet mi se u trenu sruši,
ti voliš sve što mene boli
jer ljubav za tebe ne postoji.
Maštajući u očaju dana,
zaboli me stara rana
u kojoj i dalje živiš ti
i čekaš da mi se srce sledi.

Baš kao otrov u meni živiš,
patnji mojoj potajno se diviš.
Baš kao otrov tečeš u meni,
uživaš kad sam sama u tvojoj sjeni.

Maštajući u očaju dana
zaboli me stara rana
u kojoj i dalje živiš ti
i čekaš da mi se srce sledi.

Baš kao otrov u meni živiš,
patnji mojoj potajno se diviš.
Baš kao otrov tečeš u meni,
uživaš kad sam sama u tvojoj sjeni

Tribalo bi reć
I duši i tilu
Sad moramo dalje
aš dosta je bilo
ti drugoj si srića
a nami kaštiga
i ča smo mi za te
leh zaprta knjiga

ma trda je duša
i niš ne posluša
a tilo bi stilo
da more kraj tvojga
još jedanput sniti
i ne se zbuditi
aš bez tebe samo
ne more živiti

Ne moren kontra sebe
Pa da na te ne pensan
Ne moren kontra sebe
Aš si za me se ča znan

Ne moren kontra sebe
I ne moren se kambjat
Aš si meni ti va krvi
I za vajka ćeš zustat